U liječenju multiple skleroze razlikujemo liječenje egzacerbacija (relapsa ili pogoršanja) bolesti, liječenje koje ima za cilj usporenje napredovanja bolesti i liječenje simptoma.
Kako se vjeruje da je uzrok egzacerbacije bolesti upala mijelina, u liječenju relapsa bolesti koristimo protuupalne lijekove, prvenstveno kortikosteroide, koji osim toga djeluju i imunosupresijski te antiproliferacijski, tj. sprečavaju aktivaciju i umnažanje imunološki kompetentnih stanica. Najčešće se intravenozno daje metilprednizolon u dozi od 500-1000 mg/dan, 3-5 dana (tzv. “pulsna terapija”). Kontraindikacije za primjenu kortikosteroida su; aktivna infekcija, loše regulirana šećerna bolest ili psihoza.
U sprečavanju napredovanja bolesti od 1993. godine se kao jedna od najboljih vrsti imunomodulacijskog liječenja koje mijenja prirodni tijek bolesti oboljelih od multiple skleroze koriste interferoni beta. Njihov mehanizam djelovanja nije u potpunosti poznat, ali se zna da imaju antivirusni, imunomodulacijski i antiproliferativni učinak. U liječenju multiple skleroze u svijetu se upotrebljavaju rekombinirani beta interferoni; glikozilirani oblik kao interferon beta 1a te neglikozilirani oblik kao interferon beta 1b.
Interferoni beta 1a proizvode se iz stanica sisavaca, zbog čega su po svojoj strukturi sličniji prirodnom humanom betainterferonu, dok se interferoni beta 1b proizvode iz kultura bakterije E. coli.
Do danas je u svijetu provedeno više značajnih kliničkih studija kojima se testirala i uspoređivala učinkovitost pojedinih gore navedenih interferona u liječenju bolesnika oboljelih od različitih oblika multiple skleroze, prvenstveno oboljelih od relapsno-remitentne multiple skleroze (RRMS).
Uspoređivala se učinkovitost liječenja ovisno o; vrsti primijenjenog betainterferona u odnosu na drugi primijenjeni betainterferon ili placebo, učestalosti primjene lijeka (jednom tjedno, tri puta tjedno, svaki drugi dan), dužini primjene lijeka (godinu, dvije, više godina), načinu primjene (s.c. = subkutano, i.m. = intramuskularno) i dozi primijenjenog lijeka te stupnju invalidnosti na početku i na kraju primjene lijeka prema EDSS skali (tj. skali invaliditeta kojom se invaliditet boduje od 0 za uredan neurološki status, do 10 kada nastupa smrt bolesnika).
Vrijednost pojedinog betainterferona ocjenjivala se s brojem relapsa (povrata ili pogoršanja bolesti) u bolesnika, stupnjem progresije bolesti, smanjenjem invaliditeta prema EDSS skali za 1 bod, smanjenjem broja aktivnih demijelinizacijskih lezija na magnetskoj rezonanci (MR), te smanjenjem opsežnosti lezija na MR u razdoblju primjene lijeka u bolesnika.
Nuspojave primjene navedenih betainterferona su slijedeće: “flue-like” simptomi (simptomi gripe), promjene kože na mjestu aplikacije, povišeni jetreni testovi, depresija, alergija, promjene u krvnoj slici (anemija, citopenija).
Osim betainterferona i drugi lijekovi (glatiramer acetat i mitoksantron) naznačuju pozitivan terapijski efekt, te još neki lijekovi i postupci kao što su; plazmafereza, cjelovito zračenje limfnih čvorova, intravenozna primjena imunoglobulina (IgG), primjena imunosupresivnih lijekova.
Danas se istražuje nekoliko desetaka novih lijekova, čija se učinkovitost ispituje u liječenju multiple skleroze. Najviše se očekuje od monoklonskih protutijela, tzv. “pametnih” lijekova. Pretpostavlja se da bi oni mogli djelovati selektivno na pojedini segment u mehanizmu nastanka multiple skleroze. Velika su očekivanja i od kombinacije različitih vrsta lijekova u tretiranju te bolesti. Za teže se slučajeve oboljelih od multiple skleroze primjenjuje nova tehnika – transplantacija matičnih stanica.
Simptome bolesti liječimo lijekovima koji smanjuju spasticitet (mišićni relaksansi, anksiolitici, neki antiepileptici, botulinum toksin, fizikalna terapija), ublažavaju umor i malaksalost (polivitamini, pravilna prehrana i način života), smanjuju tremor – drhtanje, bol, poboljšavaju raspoloženje, pomažu reguliranju smetnji mokrenja i stolice.
Rehabilitacija MS-a , pogledati na linkovima:
